KRATKA POVIJEST KLAVIRA IV.dio – FORTEPIANO

24/03/2015
Cristofori - fortepiano

KRATKA POVIJEST KLAVIRA

Kratka povijest klavira je serija kratkih tekstova o razvoju ovog popularnog instrumenta. Iako je tema vrlo opsežna, tekstovi obuhvaćaju najosnovnije podatke tako da bi trebali biti zanimljivi i razumljivi svima, a za one koji žele znati više bit će dobra smjernica za daljnje istraživanje.

IV.dio – FORTEPIANO

(tal. forte – glasno; piano – tiho)

Fortepiano je prava preteča modernog klavira prvenstveno zbog načina dobivanja tona (mehanika s batićima), ali i zbog drugih sličnosti. Predstavlja spoj karakteristika klavikorda (ekspresivnost, ljepota tona) i čembala (volumen tona, jasnoća zvuka). Nastaje početkom 18. st. u radionici talijanskog graditelja instrumenata Bartolomea Cristoforija.

Osnovna razlika između fortepiana i njegovih prethodnika, čembala i klavikorda, bio je način dobivanja tona. Cristofori je osmislio mehaniku s batićima – pritiskom na tipku pokretao se niz elemenata mehanike koji je završavao udarom batića o žicu koja bi potom proizvela ton. U početku je bilo pokušaja da se mehanika s batićima umetne u čembalo, međutim, nova je mehanika zahtijevala tvrđe i napetije žice što je značilo da je bila potrebna i puno čvršća konstrukcija instrumenta.

Fortepiano najčešće ima trokutasti oblik, tj. oblik krila (kao i čembalo), a izrađivali su se i pravokutni. Glasnjača je bila od čempresa ili smreke. Opseg fortepiana varira od početnih četiri do najviše šest oktava. Samo ime označava glavnu karakteristiku ovog instrumenta – mogućnost ekspresivnog sviranja, ali s puno većim opsegom zvuka nego kod klavikorda. Bitno je spomenuti da su Mozart, Haydn i Beethoven, najveći skladatelji iz perioda klasike, skladali i svirali na fortepianu.

Najveći izazov kod konstrukcije mehanike s batićima predstavljao je kontakt glave batića i žice. Naime, bilo je potrebno osmisliti način na koji se batić odmah nakon udara odvaja od žice kako je ne bi prigušio. To je postignuto na način da batić zadnji dio puta prema žici obavlja slobodno, na temelju zaleta, bez kontakta s ostalim polugama mehanike. U tom je procesu ključan element dizalica (vidi sliku).

Cristofori - mehanika

*klikni na sliku za uvećani prikaz

žica – Cristofori je koristio željezne žice za srednji i visoki registar te žice od mesinga u basu. Svaki je ton imao po dvije žice. Cristofori je izumio i polugu „una corda“ (lijevi pedal na modernom klaviru) koja je pomicala mehaniku u stranu kako bi batići svirali po samo jednoj žici dobivajući tako mekši ton.

prigušnica – kod pritiska tipke prigušnica se diže i dozvoljava žici da slobodno vibrira, a prilikom puštanja tipke vraća se na početnu poziciju i prigušuje zvuk.

glava batića – izrađena je od namotaja papira (kasnije drvena) i učvršćena ljepilom. Vrh glave, koji dolazi u kontakt sa žicom, ima sloj kože kako bi ton bio mekši.

batić – završna poluga u nizu elemenata mehanike.

dizalica – prenosi energiju pritiska prstiju o tipku do srednje poluge te zbog svojeg oblika omogućuje batiću da se odvoji od žice nakon udara.

srednja poluga – služi za pojačavanje energije udara prsta (i do 8 puta) te prijenos te energije na batić.

držač batića – nakon udara batića o žicu sprečava pad batića na početnu poziciju dok god je tipka pritisnuta kako bi batić bio spreman na brzi ponovni udar.

opruga – ubrzava proces vraćanja elemenata mehanike u početno stanje.

Tijekom 18. stoljeća mnogi su graditelji instrumenata izradili vlastite verzije mehanike s batićima. Često su one bile jednostavnije od Cristoforijeve koja je predstavljala veliki konstrukcijski izazov zbog čega je njegov fortepiano bio i vrlo skup. Međutim, s vremenom se pokazalo da je baš Cristoforijeva mehanika najbolje rješenje te je ona u nešto kompleksnijem obliku zadržana u modernom klaviru do danas. Zbog toga se Cristofori najčešće navodi kao izumitelj klavira. Osim njega najbitniji graditelji fortepiana bili su Marius, Schröter, Silbermann, Backers, Stein i Zumpe.

Stalno nastojanje da se poveća volumen zvuka fortepiana dovodi krajem 18. i početkom 19. stoljeća do velikih konstrukcijskih promjena što rezultira rađanjem modernog klavira.

 

Youtube link:

Dongsok Shin izvodi sonatu Domenica Scarlattija na najstarijem preživjelom fortepianu B. Cristoforija iz 1720. godine:

 

KPK I. dio – MONOKORD

KPK II. dio – KLAVIKORD

KPK III. dio – ČEMBALO

 

Priredio: Neven Lujo