KRATKA POVIJEST KLAVIRA
Kratka povijest klavira je serija kratkih tekstova o razvoju ovog popularnog instrumenta. Iako je tema vrlo opsežna, tekstovi obuhvaćaju najosnovnije podatke tako da bi trebali biti zanimljivi i razumljivi svima, a za one koji žele znati više bit će dobra smjernica za daljnje istraživanje.
I.dio – MONOKORD
(grč. monos – jedini; horde – žica)
Za monokord se može reći da je preteča svakog instrumenta koji se u osnovi sastoji od žica i rezonantne kutije (klavir, violina, violončelo, gitara…). Poznato je da je Pitagora (583 pr. Kr.) koristio monokord u svojim istraživanjima matematičkih odnosa glazbenih tonova (intervala). To je u osnovi vrlo jednostavan instrument koji se sastoji od jedne crijevnate žice razapete iznad drvene rezonantne kutije. Na gornjoj površini kutije, a ispod žice, bio je zalijepljen komad papira na kojem su se nalazile oznake koje su korespondirale s glazbenim intervalima u ljestvici (slično kao kod pragova na vratu gitare). Pritiskom žice na određenom mjestu i potom trzanjem iste, dobivao se željeni ton. Stari Grci, a kasnije i Rimljani koriste monokord kao izvor intonacije za zborove, kao pomagalo u glazbenoj naobrazbi te u eksperimentima vezanim za fizikalna svojstva glazbenih intervala.
*klikni na sliku za uvećani prikaz
Guido d’Arezzo usavršava monokord ugradnjom pomičnog mostića (oko 100. god.), što pojednostavljuje upotrebu te poboljšava preciznost intonacije. Sljedeće veliko unapređenje monokorda dolazi s pojavom tipki (11. st.) koje su preuzete s crkvenih orgulja. Svaka je tipka imala klin, tzv. tangentu na suprotnom kraju, ispod žice. Kada bi se tipka pritisnula, tangenta bi „ubola“ (pritisnula) žicu na određenom mjestu. Taj „ubod“, tj. kontakt tangente sa žicom imao je dvostruku funkciju. Bio je izvor vibracije žice, a istovremeno bi i određivao visinu tona (intonaciju) jer je tangenta zadržavala pritisak na mjestu kontakta sa žicom sve dok je tipka bila pritisnuta skraćujući tako vibrirajući dio žice na željenu duljinu (određeni ton). Ovakva mehanika predstavlja osnovu rada klavikorda.
Glavni nedostatak ovakvog instrumenta bila je nemogućnost sviranja više tonova istovremeno pa se uskoro povećava broj žica. Daljnjim eksperimentiranjems brojem žica i različitim metodama dobivanja tona (trzanje žice, ubadanje ili udaranje žice) dolazi do razvoja klaviciteriuma i klavikorda.
Priredio: Neven Lujo
